Приказа странице прошлог месеца:

понедељак, 11. октобар 2010.

A sta se zatim dogodilo...



Kad Marina kaze da su cipele dobre, onda su sjajne! Tako je moja 37ica bila pun pogodak! Lepe, udobne, bez zuljeva u Barsi u Zagrebu, jel :)
A i slazu se uz sve, dobro idu cak i onda kad pomesas 4 razlicita alkohola, kao kad smo bili mladi (a sad bi Sonja rekla: post 30+! :D ).




E, sve dok nisam odlucila da zauvek bacim one stare cipele, i odem u prodavnicu po jos jedne nove! Ali to ne bi bile tek neke, koje bi privremeno zalepile stiklu onim starim, dok ona ponovo ne otpadne...trebalo je da budu posebnije...
A onda mi je prodavac ponudio ove!!
Mislio je kako bi mi sjajno stajale...Toliko o prvom utisku..

I da, bile su bež boje...

уторак, 5. октобар 2010.

Cipele...i ja?

Svako od nas prepoznatljiv je po necemu. Za nekoga su karatkteristicne zivotinje, za nekoga muzika, nekoga prepoznajemo po ponasanju...ili neponasanju, neko je nesto pogresio, pa se na to uvek vracamo... Mene bi recimo povezali sa kornjacom, sa AIESECom, sa ironisanjem (koje ne mogu bas svi da razumeju, a opet, ja ne mogu da razumem da oni ne razumeju:) )... Time sto smo neke stvari prisvojili kao sebi svojstvene, izdvojili smo i one koje nikako nisu mi. Recimo, klise je da su zene mahom opsednute cipelama. Sve pare potrosile bismo na cipele, sate bismo provele ispred izloga sa cipelama, san nam je da imamo 20 razlicitih pari cipela, ali ne ukupno, nego za svako godisnje doba po 20....i naravno da ih necemo nositi opet sledece godine! Da, naravno, ovo vazi za jedan deo lepse populacije...ali je isto tako jedna od odlika "NeMene". Nije da ne volim cipele, ali nikada ih ne bih svrstala u svoja interesovanja, navike ili ljubavi...niti bi iko oko mene mogao da me poistoveti sa njima...
No, uvek se desi izuzetak...pa nisam ni ja savrsena :DD
U stvari, meni su se desila dva izuzetka...

Prve cipele koje su mi se svidele bile su tamno plave. Ne obicne, ali ni po cemu neobicne, mlad si kad hodas u njima, vidis ono sto do tada nisi video, one mame ljude da se upoznaju sa tobom, preudobne su i kad si u njima sve ti lepo stoji, a i osecas se nekako lepo...
Spletom okolnosti, vise ih nemam. Kada su one otisle, odnele su sa sobom i deo svega sto su sa sobom donele.
Posto mi je taj par plavih pristajao uz sta god da obucem, morala sam im naci zamenu...i tako sam kupila plave japanke u Sve za 120...

A tek ove drugeee...!!
Tu tek ne znam sta se dogodilo. Otkud one tu? Nasla sam ih jednom negde, i tako ih povremeno nosila. Bile su mi OK. Onda su pocele da budu sve udobnije i udbonije, nesto je u njima bilo posebno... Ali hajde prvo da ih opisem...
Bile su ni, manje ni vise, karirane! Samo su dole pri vrhu imale jedan manji deo, isto kariran, ali nekako zelenkast. I da, imale su deblju stiklu. Nije da su bas svaciji tip, ali ja sam imala kombinacije uz koje su se manje ili vise (u glavnom vise) super slagale. Malo po malo, nosila sam ih sve cesce, dok jednog dana nisam odlucila da je mozda najbolje da ih uopste ne skidam (?). Tada su pocele da zuljaju...
Desavalo se da po dva, tri (i vise!) dana uopste nisam mogla da hodam...ipak, bila sam uporna, stavljala hanzaplast i nastavljala dalje, verujuci da ce se razgaziti. Tako sam nekada otecenih stopala legala u krevet, verujuci da ce otok splasnuti do sutra...nekada se to i desi sutradan, nekad saceka dan, dva (pet, sest!), pa one opet postanu udobne tako da u njima letim i smejem se. Ipak, i dalje su znale da nazuljaju..i to kako! Zulj za zuljem, hanzaplast za hanzaplastom...kada sam shvatila da vise nema mesta koje je ostalo nepovredjeno, ja (uz pomoc jedne poluosobe) sam odlucila da ih vise ne nosim. Pokusavala sam da shvatim sta im se dogodilo. Bile su taaako lepe i udobne...valjda na pocetku cipele zuljaju, pa posle sve bude kul? Ove su bile nekako pogresne i u to su me skoro i ubedile, ali i dalje ne znam kako da nadjem one koje ce ih zameniti. Slagale su se uz tako puno stvari, najbolje uz onu belu haljinu, dugacku. Ali, kapiram, uz belo se sve slaze...

Tako sam odlucila da kupim nove cipele. Bez filozofije, bez boje, sara, kariranog vrha. Trazila sam obicne, crne, "must have" cipele. Pre neki dan sam ih kupila. Crne su, imaju visoku stiklu, neke nitne pozadi i platformicu napred. Lepe su. Svima se svidjaju. Ipak...kada sam probala 38, bile su mi velike. 37-male. Ali neke moram da kupim! Uklapale su se u sve okvire koje sam za njih postavila, tako da sam morala da pristanem na neki ustupak...kupila sam 37. Drugarice koje su vec imale cipelaste probleme, rekle su da je bolje da budu knap, nego velike. Poslusala sam ih...
Sada me moje savrsene cipele zuljaju. Taaako su tesne, tako mi deluju neudobno, ne mogu da zamislim kako je provesti celu noc u njima, ne vidim kad cu ih nositi sa uzivanjem. Izgleda da cu ih uvek porediti sa plavim ili kariranim, izgleda kao da ce mi uvek nedostajati...
Objektivno, znam da treba da se trudim da razgazim nove cipele, da su one stare izasle iz mode, i da sam se i tako i tako u njima mucila, (dobra stara: ima toliko drugih cipela! :D ) da ce u Becu biti strava i u ovim crnim, i u Zagrebu, i u Barseloni...

Subjektivno...da li ne jedete cokoladu zato sto goji?


...iz trenutnog Ja...